-
@ ₿itcoin Serbia 🇷🇸 ⚡🚀
2025-06-15 22:29:5727.08.2014
Originalni tekst na fee.org / Autor: Džefri A. Taker
Oni koji se koriste delom Mizesa da bi osporili Bitkoin trebalo bi ponovo da razmisle.
Mnogi ljudi koji nikada nisu koristili Bitkoin posmatraju ga sa zbunjenošću. Zašto ovaj magični internet novac uopšte ima bilo kakvu vrednost? To je samo nekakva kompjuterska stvar koju je neko izmislio.
Uzmite u obzir kritike zlatoljubaca, koji su decenijama gurali ideju da čvrst novac mora biti podržan nečim stvarnim, čvrstim i vrednim samim po sebi.
Bitkoin ne ispunjava te uslove, zar ne?
Možda ipak ispunjava. Pogledajmo detaljnije.
Bitkoin se prvi put pojavio pre skoro šest godina kao mogući konkurent nacionalnom novcu kojim upravlja država. Beli papir Satošija Nakamota objavljen je 31. oktobra 2008. godine. Struktura i jezik ovog rada poslali su poruku: Ova valuta je za kompjuterske tehničare, a ne za ekonomiste niti za političke komentatore. Domet ovog rada je bio ograničen; početnici koji su ga čitali bili su zbunjeni.
Ali nedostatak interesovanja nije sprečio istoriju da ide napred. Dva meseca kasnije, oni koji su obraćali pažnju videli su pojavu Genesis bloka, prve grupe Bitkoina generisanih putem Nakamotovog koncepta distribuirane knjige (distributed ledger) koja je postojala na bilo kom kompjuterskom čvoru na svetu koji je želeo da je hostuje.
Ovde smo šest godina kasnije, a jedan Bitkoin vredi 500 američkih dolara, dok je njegova najviša vrednost bila 1.200 dolara po novčiću. Ovu valutu prihvata na hiljade institucija, kako onlajn, tako i oflajn. Njen platni sistem je veoma popularan u siromašnim zemljama koje nemaju razvijenu bankarsku infrastrukturu, ali i u razvijenim zemljama. Velike institucije – uključujući Federalne rezerve, OECD, Svetsku banku i velike investicione kuće – posvećuju mu pažnju sa dužnim poštovanjem.
Entuzijasti, koji se nalaze u svakoj zemlji, kažu da će njegova tržišna vrednost u budućnosti rasti jer je njegova ponuda strogo ograničena i pruža sistem koji je znatno superiorniji od državnog novca. Bitkoin se prenosi između pojedinaca bez posrednika. Razmena je gotovo besplatna. Ima predvidivu ponudu. Trajan je, zamenljiv i deljiv: sve su to ključne karakteristike novca. Stvara monetarni sistem koji ne zavisi od poverenja i identiteta, a mnogo manje od centralnih banaka i države. To je novi sistem za digitalno doba.
Teške pouke o čvrstom novcu
Onima koji su obrazovani u tradiciji 'čvrstog novca', cela ideja je predstavljala ozbiljan izazov. Govoreći o sebi, čitao sam o Bitkoinu dve godine pre nego što sam makar približno uspeo da ga razumem. Jednostavno, nešto u celoj toj ideji mi je smetalo. Ne možete stvoriti novac ni iz čega, a kamoli iz kompjuterskog koda. Zašto onda ima vrednost? Mora da nešto nije kako treba. Nismo očekivali da će se novac tako reformisati.
Tu je i problem: naša očekivanja. Trebalo je da posvetimo više pažnje teoriji porekla novca Ludviga fon Mizesa — ne onome što mislimo da je on napisao, već onome što je on zaista napisao.
Godine 1912. Mizes je objavio delo "Teorija novca i kredita". Kada je objavljeno na nemačkom, postiglo je ogroman uspeh u Evropi i prevedeno je na engleski jezik. Iako je obuhvatilo svaki aspekt novca, njegov ključni doprinos bio je u praćenju vrednosti i cene novca — i ne samo novca — sve do njegovog porekla. To jest, objasnio je kako novac formira svoju cenu u smislu dobara i usluga koje se njime mogu nabaviti. Kasnije je ovaj proces nazvao "teoremom regresije novca" i ispostavilo se da Bitkoin zadovoljava sve uslove te teoreme.
Mizesov učitelj, Karl Menger, demonstrirao je da sam novac potiče sa tržišta – a ne od države i ne od društvenog ugovora. On se postepeno pojavljuje dok monetarni preduzetnici traže idealan oblik robe za indirektnu razmenu. Umesto da neposredno vrše trampu, ljudi pribavljaju neko dobro ne da bi ga konzumirali, već da bi ga razmenili. To dobro postaje novac, najtržišnije dobro.
Ali Mizes je dodao da se vrednost novca prati unazad kroz vreme sve do njegove vrednosti kao robe koja je služila za trampu. Mizes je smatrao da je to jedini način na koji novac može imati vrednost.
"Teorija vrednosti novca kao takvog može pratiti objektivnu tržišnu vrednost novca kroz vreme samo do tačke kada njegova vrednost prestaje da bude vrednost kao novca i postaje isključivo vrednost kao robe... Ako se na ovaj način neprestano vraćamo sve dalje unazad, na kraju moramo doći do tačke gde više ne nalazimo nijednu komponentu u objektivnoj tržišnoj vrednosti novca koja proističe iz vrednovanja zasnovanih na funkciji novca kao opšteg sredstva razmene; gde vrednost novca nije ništa drugo do vrednost predmeta koji je koristan na neki drugi način osim kao novac... Pre nego što je postalo uobičajeno nabavljati robu na tržištu, ne za ličnu potrošnju, već jednostavno radi ponovne razmene za robu za kojom zaista postoji potreba, svakoj pojedinačnoj robi pripisivana je samo ona vrednost data subjektivnim vrednovanjem zasnovanom na njenoj direktnoj korisnosti."
Mizesovo objašnjenje rešilo je veliki problem koji je dugo zbunjivao ekonomiste. Radi se o nagađajućem istorijskom narativu, a ipak ima savršenog smisla. Da li bi so postala novac da je inače bila potpuno beskorisna? Da li bi dabrovo krzno dobilo monetarnu vrednost da nije bilo korisno kao odeća? Da li bi srebro ili zlato imali novčanu vrednost da isprva nisu imali vrednost kao roba? Odgovor u svim slučajevima monetarne istorije je jasno ne. Početna vrednost novca, pre nego što postane široko razmenjivano kao novac, potiče iz njegove direktne korisnosti. To je objašnjenje koje je demonstrirano kroz istorijsku rekonstrukciju. To je Mizesova teorema regresije novca.
Upotrebna vrednost Bitkoina
Na prvi pogled, Bitkoin deluje kao izuzetak. Ne možete koristiti Bitkoin ni za šta drugo osim kao novac. Ne može se nositi kao nakit. Ne možete od njega napraviti mašinu. Ne možete ga jesti, pa čak ni koristiti ga kao dekoraciju. Njegova vrednost se ostvaruje samo kao jedinica koja olakšava indirektnu razmenu. Pa ipak, Bitkoin je već novac. Koristi se svakodnevno. Razmene možete videti u realnom vremenu. To nije mit. Ta stvar je stvarna.
Može izgledati kao da smo prinuđeni da biramo. Da li je Mizes pogrešio? Možda moramo odbaciti celu njegovu teoriju. Ili je možda njegova poenta bila isključivo istorijska i nije primenjiva na budućnost digitalnog doba. Ili je možda njegova teorema regresije dokaz da je Bitkoin samo prazna manija bez snage da potraje jer se ne može svesti na svoju vrednost kao korisna roba.
Pa ipak, ne morate se pozivati na komplikovane monetarne teorije da biste razumeli osećaj uzbune koji okružuje Bitkoin. Mnogi ljudi, kao i ja, jednostavno osećaju nelagodu u vezi sa novcem koji nema nikakvu fizičku osnovu. Naravno, možete odštampati Bitkoin na komadu papira, ali posedovanje papira sa QR kodom ili javnim ključem nije dovoljno da ublaži taj osećaj nelagode.
Kako da rešimo ovaj problem? U svojoj glavi, zabavljao sam se ovim pitanjem više od godinu dana. Zbunjivalo me je. Pitao sam se da li je Mizesovo shvatanje primenjivo samo u preddigitalnom dobu. Pratio sam onlajn spekulacije da bi vrednost Bitkoina bila nula, da nema nacionalnih valuta u koje se konvertuje. Možda je potražnja za Bitkoinom prevazišla zahteve Mizesovog scenarija zbog očajničke potrebe za nečim drugačijim od dolara.
Vreme prolazilo — i čitajući radove Konrada Grafa, Petera Šurde i Danijela Kraviša — rešenje je konačno samo stiglo. Preći ću odmah na stvar i otkriti ga: Bitkoin je i sistem plaćanja i novac. Sistem plaćanja je izvor vrednosti, dok obračunska jedinica samo izražava tu vrednost u smislu cene. Jedinstvo novca i plaćanja je njegova najneobičnija karakteristika i ona koju je većina komentatora imala poteškoća da shvati.
Navikli smo da razmišljamo o valuti kao o nečemu što je odvojeno od sistema plaćanja. Ovo razmišljanje je odraz istorijskih tehnoloških ograničenja. Postoji dolar i postoje kreditne kartice. Postoji evro i postoji PayPal. Postoji jen i postoje servisi za prenos novca. U svim ovim slučajevima, transfer novca se oslanja na pružaoce usluga koji predstavljaju treću stranu. Da biste ih koristili, potrebno je da uspostavite ono što se naziva „odnos poverenja“ (trust relationship) sa njima, što znači da institucija koja dogovara posao mora da vam veruje da ćete platiti.
Ovaj jaz između novca i plaćanja uvek je bio prisutan, osim u slučaju fizičke blizine. Ako ti dam dolar za parče pice, nema treće strane. Ali sistemi plaćanja, treće strane i odnosi poverenja postaju neophodni kada napustite geografsku blizinu. Tada kompanije poput Vise i institucije poput banaka postaju nezaobilazne. Oni su ta aplikacija koja omogućava monetarnom softveru da radi ono što želite.
Problem je u tome što sistemi plaćanja koje danas imamo nisu dostupni svakome. Zapravo, ogromna većina čovečanstva nema pristup takvim alatima, što je glavni razlog siromaštva u svetu. Oni koji su finansijski obespravljeni su ograničeni samo na lokalnu trgovinu i ne mogu proširiti svoje trgovinske odnose sa svetom.
Vodeći, ako ne i primarni, cilj nastanka Bitkoina bio je rešavanje ovog problema. Protokol je postavio sebi zadatak da poveže funkciju valute sa sistemom plaćanja. Te dve stvari su potpuno međusobno povezane u samoj strukturi koda. Ova veza je ono što čini Bitkoin drugačijim od bilo koje postojeće nacionalne valute i, zaista, bilo koje valute u istoriji.
Neka sam Nakamoto govori iz uvodnog sažetka svog belog papira. Zapazite koliko je platni sistem ključan za monetarni sistem koji je stvorio:
"Potpuna peer-to-peer verzija elektronskog novca omogućila bi slanje uplata putem interneta direktno od jedne strane ka drugoj bez posredovanja finansijskih institucija. Digitalni potpisi pružaju deo rešenja, ali se glavni benefiti gube ako je i dalje potrebna pouzdana treća strana za sprečavanje dvostruke potrošnje. Predlažemo rešenje problema dvostruke potrošnje korišćenjem peer-to-peer mreže. Mreža vremenski označava transakcije tako što ih hešuje u tekući lanac dokaza o radu (proof of work) temeljen na hešu, formirajući zapis koji se ne može promeniti bez ponovnog rada i objavljivanja dokaza o tom radu. Najduži lanac ne služi samo kao dokaz niza događaja, nego i kao dokaz da je taj niz događaja potvrđen od strane dela peer-to-peer mreže koja poseduju najveću zbirnu procesorsku snagu (CPU). Sve dok većinu procesorske snage kontrolišu čvorovi (nodes) koji ne sarađuju u napadu na mrežu, oni će generisati najduži lanac i nadmašiti napadače. Sama mreža zahteva minimalnu strukturu. Poruke kroz mrežu se prenose uz pretpostavku da svaki čvor čini maksimalan napor da poruku prenese u svom izvornom obliku i na optimalan način, a čvorovi mogu napustiti mrežu i ponovo joj se pridružiti po želji, prihvatajući najduži lanac dokaza o radu kao dokaz onoga što se dogodilo dok ih nije bilo."
Ono što je veoma upečatljivo u ovom paragrafu je da se uopšte ne spominje sama valuta. Spominje se samo problem dvostruke potrošnje (odnosno, problem inflatornog stvaranja novca). Inovacija ovde je, čak i prema rečima njenog pronalazača, platna mreža, a ne novčić. Novčić ili digitalna jedinica samo izražava vrednost mreže. To je računovodstveni alat koji apsorbuje i prenosi vrednost mreže kroz vreme i prostor.
Ova mreža se naziva blokčejn. To je knjiga transakcija koja živi u digitalnom oblaku, distribuirana mreža, i njeno funkcionisanje može da posmatra svako u bilo koje vreme. Pažljivo je nadgledaju svi korisnici. Omogućava prenos sigurnih i neponovljivih bitova informacija od jedne osobe do bilo koje druge osobe bilo gde u svetu, a ovi informacioni bitovi su zaštićeni digitalnim oblikom vlasništva. Ovo je ono što je Nakamoto nazvao „digitalnim potpisima“. Njegov izum knjige transakcija koja se nalazi na oblaku omogućava proveru vlasničkih prava bez oslanjanja na agenciju koja vrši ulogu treće strane od poverenja.
Blokčejn je rešio ono što je postalo poznato kao "problem vizantijskih generala". To je problem koordinacije akcija na velikom geografskom području u prisustvu potencijalno zlonamernih aktera. Budući da se generali razdvojeni prostorom moraju oslanjati na glasnike i to oslanjanje zahteva vreme i poverenje, nijedan general ne može biti apsolutno siguran da je drugi general primio i potvrdio poruku, a kamoli njenu tačnost.
Postavljanje knjige transakcija, kojoj svi imaju pristup, na Internet rešava ovaj problem. Knjiga transakcija beleži iznose, vremena i javne adrese svake transakcije. Informacije se dele širom sveta i stalno se ažuriraju. Knjiga transakcija garantuje integritet sistema i omogućava da valutna jedinica postane digitalni oblik imovine sa vlasništvom.
Kada ovo shvatite, možete videti da je suština vrednosti Bitkoin povezana sa njegovom integrisanom platnom mrežom. Ovde se pronalazi upotrebna vrednost na koju se Mizes poziva. Ona nije ugrađena u samu valutnu jedinicu, već u briljantan i inovativan platni sistem na kojem Bitkoin živi. Kada bi bilo moguće da se blokčejn nekako odvoji od Bitkoina (a to zaista nije moguće), vrednost valute bi odmah pala na nulu.
Dokaz koncepta
Da biste dalje razumeli kako se Mizesova teorija uklapa u Bitkoin, morate razumeti još jednu stvar u vezi sa istorijom kriptovalute. Na dan pokretanja (9. januar 2009.), vrednost Bitkoina bila je tačno nula. I tako je ostalo 10 meseci nakon pokretanja. Sve to vreme su se transakcije odvijale, ali tokom celog tog perioda vrednost nije bila iznad nule.
Prva objavljena cena Bitkoina pojavila se 5. oktobra 2009. Na ovoj menjačnici, 1 dolar je iznosio 1.309,03 Bitkoina (što su mnogi tada smatrali precenjenim). Drugim rečima, prva procena vrednosti Bitkoina bila je nešto više od jedne desetine penija. Da, da ste kupili Bitkoin u vrednosti od 100 dolara u to vreme i niste ih panično prodali, danas biste bili „polu-milijarder“.
Dakle, postavlja se pitanje: Šta se dogodilo između 9. januara i 5. oktobra 2009. godine, što je dovelo do toga da Bitkoin dobije tržišnu vrednost? Odgovor je da su trgovci, entuzijasti, preduzetnici i drugi isprobavali blokčejn. Želeli su da znaju da li funkcioniše. Da li je prenosio jedinice bez dvostruke potrošnje? Da li je sistem koji se oslanjao na dobrovoljnu računarsku snagu zaista bio dovoljan za verifikaciju i potvrđivanje transakcija? Da li bitkoini koji su dodeljeni kao nagrada završavaju tamo gde treba kao naknada za usluge verifikacije? I iznad svega, da li je ovaj novi sistem zaista uspeo da uradi ono što se činilo nemogućim – to jest, da prenosi bezbedne delove informacija zasnovanih na vlasničkim pravima kroz geografski prostor, bez posredovanja neke treće strane, već direktno između korisnika (peer-to-peer)?
Potrajalo je 10 meseci da se izgradi poverenje. Bilo je potrebno još 18 meseci dok Bitkoin nije dostigao paritet sa američkim dolarom. Ovu istoriju je ključno razumeti, pogotovo ako se oslanjate na teoriju porekla novca koja spekuliše o praistoriji novca, kao što to čini Misesova regresiona teorema. Bitkoin nije uvek bio novac koji ima vrednost. Nekada je bio čista računovodstvena jedinica vezana za knjigu transakcija (ledger). Ova knjiga transakcija je pribavila ono što je Mises nazvao „upotrebnom vrednošću“. Svi uslovi teoreme su time zadovoljeni.
Zavšni obračun
Da ponovimo, ako neko kaže da se Bitkoin zasniva ni na čemu drugom osim na "običnoj magli", da ne može biti novac jer nema pravu istoriju kao istinska roba i, bez obzira da li je ta osoba početnik ili visoko obučeno ekonomista, morate istaći dve centralne tačke. Prvo, Bitkoin nije samostalna valuta već obračunska jedinica vezana za inovativnu platnu mrežu. Drugo, ova mreža, a samim tim i Bitkoin, svoju tržišnu vrednost stekla je isključivo kroz testiranje u realnom vremenu u tržišnom okruženju.
Drugim rečima, ako zanemarimo impresivne tehničke karakteristike, Bitkoin je prešao put baš kao i svaka druga valuta, od soli do zlata. Ljudi su smatrali da je platni sistem koristan, a vezana računovodstvena jedinica je bila prenosiva, deljiva, zamenljiva, trajna i retka.
Novac je rođen. Ovaj novac poseduje sve istorijski najbolje osobine novca, ali uključuje i bestežinsku i besprostornu platnu mrežu koja omogućava celom svetu da trguje bez potrebe za trećim stranama.
Ali primetite nešto što je izuzetno važno. Kod blokčejna se ne radi samo o novcu. Radi se o bilo kakvom prenosu informacija koji zahteva sigurnost, potvrde i punu garanciju autentičnosti. Ovo se odnosi na ugovore i transakcije svih vrsta, sve obavljene direktno između stranaka (peer-to-peer). Zamislite svet bez trećih strana, uključujući i najopasniju treću stranu ikada začetu od strane čoveka: samu Državu. Zamislite tu budućnost i počećete da implikacije naše budućnosti u svojoj potpunosti.
Mises bi bio zapanjen i iznenađen Bitkoinom. Ali možda bi osećao i ponos što je njegova monetarna teorija, stara više od 100 godina, potvrđena i dobila novi život u 21. veku.